C I R K U S - kruha, slame i igara


 

Cirkus je tema koja je oduvijek privlačila brojne umjetnike, što potvrđuju i najpoznatiji primjeri iz povijesti umjetnosti, primjerice, Picassovi melankolični radovi iz rane ružičaste faze, Chagall sa svojim romantično snenim prizorima, impresionisti Degas i Lautrec, poentilist Seurat...  i mnogi redatelji, pisci, glazbenici i koreografi koji su crpili inspiraciju iz tog šarolikog cirkuskog inventara. Čarolija koja se krije unutar velikog šatora privlačila je kao magnet generacijama, pa se tako i ja iz djetinjstva sjećam posjeta manežu, čudesa iz raznih krajeva svijeta, egzotičnih i dresiranih životinja, vratolomija akrobata na trapezu, klaunova i krotitelja lavova, slatkiša, lizalica i šećerne vate – klasičnog cirkuskog inventara. 

No što je to  zapravo  u  n a m a  što nas vuče u svijet cirkusa? 

 

Povijesno gledano, prvi circus - Circus Maximus (lat.circus - krug) nastao je u starome Rimu, kao velika ovalna arena gdje su se izvodile gladijatorske borbe i utrke s dvokolicama. To je bilo jedino javno mjesto gdje su se muškarci i žene, prepuštajući se zabavi, nesputano miješali. Te takozvane cirkuske predstave bile su programski instrument vlasti za zadovoljavanje niskih strasti puka (panem et circenses - kruha i igara), a za cilj su imale odvratiti pozornost od bitnijih događanja u državi. 

 

Paralela se lako može povući s današnjicom, i stanje u društvu - kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini - usporediti s fenomenom Cirkusa. Prisjetimo se samo iznenadne ostavke premijera jedne od banana ili cirkus država, svakodnevnih predstava u saborima, masovne popularnosti nogometnih utakmica, koje se upravo poput gladijatorskih igara i održavaju na stadionima izgrađenim po uzoru na antičke, a nogometašima, se uprkos njihovoj slavi i astronomskim plaćama, trguje poput robe ili roblja. Tu je, naravno, i popularni reality show, gdje se svi emotivno prostituiraju nastupajući jedni protiv drugih dok na kraju ne ostane samo jedan i pobere lovorike. Čak i u emisijama o životinjskom carstvu sve je više zastupljen tip reportera koji se hrva s krokodilima, pliva s morskim psima, vuče zmije za rep i senzacionalno preživljava u divljini. Pravo novinarstvo potiskuje žuti tisak, a glavni akteri nisu klaunovi već naši celebrities: debelo našminkani, vječno sretni, jako sexy, non stop lijepi i superzabavni - plijene pažnju i odvraćaju pozornost. U takvim freak showovima gledamo estetski unakažene žene i muškarce sa sisama, duševne patuljke i djecu robote. Samo što to nije sporadično - kad Cirkus dođe u vaš grad - nego je postalo permanentno stanje duha, sapunica s jedne i druge strane ekrana. I tako se hrane i školuju nove generacije cirkusanata u intimi vlastitoga doma - jer život je postao C I R K U S

 

Ukoliko se prepoznajete u ovoj priči kao umjetnik u areni, gledatelj u fotelji ili sam svoj cirkusdirektor i imate doma koju zvjerku za paradu, molimo Vas da nam se pridružite u ras-tvaranju goleme cirkuske mašinerije i sudjelujete u:

 

Posljednjoj i najvećoj predstavi svih vremena 

 

S L A M N A T O M   C I R K U S U ! 

 

 

Nikola Faller, mag. kiparstva, predsjednik udruge SLAMA

Osijek, 28.01.2011.